Petak, trinaesti
Svake godine obilježavamo dan škole, najčešće nekom priredbom. Ove godine su u školi napravili nešto potpuno drugačije, škola je organizirala šesnaest različitih i odličnih radionica, a svaka sa svojim specijalnim zadatkom. Neke od radionica su: „Izrada Codexa i Stylusa˝, „ Što su jeli i pili Rimljani˝, „Slastice u doba Rimljana˝, dramska radionica, dramsko-glazbena radionica, glazbena radionica i , meni najbolja od svih, novinarska radionica!
Ali čekajte, ispričati ću vam cijelu priču, od početka. Sve je to počelo ovoga utorka, 10.4.2012. kada smo trebali saznati u koju smo radionicu upali. Ja sam se, da tako kažem, molio da upadnem u novinarsku radionicu. Probio sam se kroz gomilu, a kada sam napokon stigao do panoa, uzbuđenje je bilo sve veće. I tako, dok su mi osmaši gnječili tijelo uz kameni zid, ja sam čitao:
„Izrada gladijatorskog oružja˝ Eric Dorins, Boris Tranfić,… nema mene.
„Izrada codexa i stylusa˝ Anton Rosanda, Vedran Zović, …nema mene.
„Slastice u doba Rimljana˝ Luka Pajić, Erik Ivetić, …nema mene.
Evo, napokon, stigao sam i do liste novinarske radionice: Mario Marković, Diego Demarin, iiiiiiiiiiiiiiii, tu sam i ja!
Takva sreća me obuzela, više nisam niti osjećao svoje tijelo, možda zbog sreće, možda zbog boli, ali nije me bilo briga.
Sutradan mi ništa nije moglo maknuti smiješak s lica, pa niti palica. Bio sam još sretniji sljedeći dan dok sam intervjuirao učenike i učiteljice, učenice i učitelje. Cijeli sam se dan zabavljao.
I tako, pomalo, polako dolazim na dan današnji, na minutu trenutačnu, 10:39, petak, 13.4.2012., baš sada dok pišem ovaj tekst razmišljam o tome hoće li se nešto loše danas dogoditi….?!?
Nema šanse!!!
Marin Cvitić, 5.a
Moje putovanje u Barcelonu
Na putovanje u Barcelonu krenuo sam u srijedu 7. ožujka 2012. g. Trebali smo krenuti dan prije jer avion iz Trevisa kreće ujutro pa smo rezervirali sobu u hotelu blizu Trevisa i prespavali tamo jednu noć. Sljedeće jutro krenuli smo prema aerodromu gdje je dugo trajalo čekanje aviona koji nas je trebao odvestu u Barcelonu, a brže mi je prošlo vrijeme jer sam igrao igrice. Nakon toliko vremena ušli smo u avion i let do Barcelone trajao je jedan sat i petnaest minuta.
U Barceloni poznajem mnogo mjesta jer mi je ovo bio drugi put da sam posjetio ovaj grad. Rezervirali smo dvije sobe u Hotelu Alminante. Pored hotela se nalazi jedan od mojih najdražih fastfood restorana koji se zove Burger King.
Po Barceloni smo se najviše šetali, a najviše mi se svidio Park Guell. Kuće i prostor tog parka su mi zanimljivi jer su kao iz crtića. Čovjek koji je sagradio taj park zvao se Gaudi. Više puta smo prošli kroz ulicu Ramblu i to je glavna trgovačka ulica. Na tržnici smo vidjeli veliku rasprodaju hrane, jedino je pršut bio skup jer su ga proizvodili od svinje koja je jela crni žir. Kad smo prošetali do kraja ulice Ramble, na moru smo vidjeli toranj visok šezdeset metara koji se zove Colom. Liftom se može doći na vrhColoma odakle se vidi cijela Barcelona.
Moj djed češće prati nogometne turnire pa smo išli posjetiti Camp Nou, a to je stadion NK Barcelona. U unutarnjim prostorijama stadiona vidio sam pehare koje je klub osvojio od 1925.g.
Mijesto koje turisti najviše posjećuju u Barceloni je fontana Mont Juik u Ulici Emaus. Fontana je fantastična jer mijenja boju i mlaz špricanja vode. Čuo sam da je godišnje posjeti dva milijuna ljudi.
Kući sam se vratio u nedjelju 11. ožujka. Putovanje je bilo lijepo i brzo je završilo. Barcelona je prekrasan grad, nadam se da ću ponovno putovati i posjetiti mnoge zanimljive gradove.
Martin Kirac, 5.b
Oblak - film o Luki Ritzu
Dokumentarni film koji smo gledali i sudbina mladog Luke trebala nas je bar malo promijeniti. Promijeniti naš pogled na život i razmišljanje o njemu.
Život je jednostavna stvar. Ponekad nismo ni svjesni sreće koju imamao kad imamao priliku za život, napraviti nešto, nešto postići, ali nažalost ta prilika na život je samo jedna. Ta je prilika Luki oduzeta. Kao što smo vidjeli u filmu, Luka je bio kao i svaki tinejdžer, pun života, zabavan, smiješan, svirao je u bendu, imao je curu, uglavnom kao i svi mi. Luka je pretučen zbog izgleda, ponašanja, novca, zbog nebitnih stvari. Ništa ne može biti izlika da se oduzme nečiji život.
Njegova je smrt uzrokovala patnju mnogih ljudi, roditelja, prijatelja, njegova je smrt ostavila traga i mnogo šire. Toliko je toga napravio u životu, a i nakon života.
Tako nešto ne bih htio da se nikome dogodi. Nadam se da će ova tužna priča ostaviti trag na svakome i sve nas potaknuti da se mijenjamo.
Vedran Jukopila, 8.b
Il mio paese
Ho nove anni. Io vivo a Medulin (Medolino). Il mio paese è in Croazia. La Croazia è in Europa.
Medolino è sul mare. Il mare è blu, bello e profondo. A Medolino c` è la chiesa con due campanili. In estate ci sono molti turisti. Io posso parlare con i turisti. Perché?! Perché a scuola studio le lingue: croata, tedesca, italiana e inglese.
Antonio Lazarić, IV.a
Facebook
O facebooku se danas često raspravlja. Je li ta internetska društvena mreža korisna ili opasna? Koliko je možemo koristiti i kako? To su česta pitanja koja se postavljaju, a odgovori su različiti.
U našoj je školi ove godine održano predavanje za roditelje o toj temi. Predavanje je održala djelatnica MUP-a Pula koja je ukazala na sve probleme koje facebook može izazvati. Mladi, a pogotovo djevojke, mogu postati žrtvama zlonamjernih osoba koje se lažno predstavljaju. Traže od njih fotografije i osobne podatke, ponekad žele s njima stupiti u kontakt. Često u medijima možemo saznati kako su maloljetnici postali žrtvama ljudi koji su se predstavljali pod lažnim imenom. Stoga bi roditelji trebali kontrolirati svoju djecu prilikom korištenja facebooka. No, ponekad je to teško jer nemaju lozinku, nisu facebook prijatelji sa svojom djecom, a neki ne koriste internetske stranice.
S druge strane, facebook je internetska društvena mreža koja je osmišljena da poveže ljude čitavog svijeta. Kao takva ta je ideja savršena. U svakom trenutku i vrlo jeftino možeš komunicirati s cijelim svijetom, svaku potrebnu informaciju saznaš u trenutku. Možeš pronaći prijatelje ili rođake koje nisi vidio dugi niz godina.
Puno bi se dalo pisati o facebooku, o njegovim nedostacima i prednostima. Možemo zaključiti da je facebook poveznica svih ljudi, ali ga treba oprezno koristiti jer je najgore ako facebook postane tvoj jedini svijet.
Dino Balde, 8.a
U mojoj školi čarobnjaka
Fillaklip je najveća škola čarobnjaka na svijetu. Na vrhu brda Ping, iznad sivih oblaka izvire njen šiljati vrh s kojeg visi kostur. Legenda kaže da je taj čovjek ušao u zabranjenu prostoriju, nikada se nije vratio i završio tamo na vrhu. Tko pogleda u njega, učitelji kažu, završit će kao on.
Kosti nam se zalede od straha kada imamo sat babure gdje učimo kako onesposobiti čovjeka. Profesorica Pipsić, vještica manja od nas za glavu, na hodniku puši svoju novoizumljenu cigaretu od kokošje nožice. Kada hodnikom prolazi ravnatelj Kreps, ona zgazi cigaretu i nogom je gurne pod ormarić.
Najviše volim sat Čizofly gdje učimo letjeti. To je svima najdraži predmet. Profesor Flyboat leti gore od svojih učenika. Zna da svakome mora dati pet jer bi u suprotnom školom kružile loše glasine o njemu i njegovom letenju. U osam sati navečer vrata soba se zatvaraju. Tko nije u krevetu, pretvara se u žabu. U osam ujutro vrata se otvaraju. Tko se ne probudi, pretvara se u štakora.
Nakon završene škole čarobnjaštva steći ću zvanje diplomiranog magistra letenja. Moći ću raditi gdje god hoću, ali novci nisu moj problem jer ih mogu stvoriti od lišća.
Teidi Ušić, 6.b
Breakdanceri
Breakdanceri su čisto čudo! Izvode nevjerojatne pokrete i vratolomije.
( Da bar ja mogu tako nešto izvoditi! )
U školi imamo nekoliko odličnih breakdancera. Svaki put kad prolazim pored njih, pogledam ih samo na tren jer ja furam svoj film. Imam ne važnijeg, nego drugog posla!
Ti, može se reći, ludi breakdenceri, vrte se na glavama, laktovima, skaču na rukama, preskaču svoje ruke kao da su im vijače i da ne duljim, rade svakakve vratolomije. Čak i ne znaju koliko je to opasno i kako se lako mogu povrijediti. Meni je jako čudno kako se nikad nitko od njih nije polomio. Ah, kako je taj svijet čudan! U stvari, nije svijet čudan, nego ljudi na njemu.
Pomislio sam da i ja idem trenirati breakdance, ali kad bolje razmislim, idem na gitaru, treniram nogomet, a uskoro ću i u Green Garden.
Imam dobrog prijatelja koji trenira breakdance. Zove se Mika Jan Rola, zovemo ga Pesek, a taj sam mu nadimak nadjenuo još u vrtiću. Mika zna mnoge trikove jer često vježba. Svako toliko profura neke nove poteze, ali ih uvijek želi otplesati kako Bog zapovijeda. To su Mikine riječi. Samo nisam siguran postoji li 11. Božja zapovijed.
Sve u svemu, meni je ovaj ples fantastičan i zaslužuje moje poštovanje!
Mihovil Zec, 6.a
