Školsku smo godinu započeli svakodnevnim organiziranim posjetima školskoj knjižnici gdje bi nas dočekivala knjižničarka Dušanka Đokanović, provela prostorom knjižnice i čitaonice te upoznala s pravilima rada. Učenici su se upoznali s priručnom zbirkom, zavičajnom zbirkom, dječjom i omladinskom zbirkom knjiga, kao i s pravilima ponašanja u knjižnici i čitaonici.
Čitanje i pisanje su temeljne jezične djelatnosti. Poticanje čitalačkih navika i naglašavanje važnosti čitanja, učenja, obrazovanja bilo je u središtu prve sedmice nove školske godine, ujedno s ciljem obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti 8. rujna.
UNESCO je 1967. godine proglasio 8. rujna Međunarodnim danom pismenosti s ciljem isticanja važnosti pismenosti i obrazovanja za dobrobit svakog pojedinca i društva u cjelini.
Znanje je blago koje svog vlasnika svugdje prati.
kineska poslovica
Važnost obrazovanja
Međunarodni dan pismenosti obilježava se svake godine 8. rujna odlukom UNESCO- a od 1967. godine. Pismenost je u najužem smislu riječi poznavanje pisma, umijeće čitanja i pisanja. Pismena je ona osoba koja se može pravilno izraziti te s razumijevanjem pročitati i napisati jednostavan sastavak.
Prilikom dolaska u vrtić uzela sam u ruke tempere i vodene bojice. Crtanje sam najviše voljela. Nakon par godina od dolaska u vrtić počela sam rješavati dodatne listiće za predškolarce te tako započela s prvim ispisivanjem velikih početnih slova.
U svijet slova uvela nas je učiteljica Ljiljana. Još uvijek se sjećam prvih za mene vrlo stresnih bliceva iz gramatike.
Za mene je pismenost jako bitna jer što je manji broj djece i odraslih nepismeno to je broj nezaposlenih i nerazvijenost društva manja. Razvijen i napredan svijet zamišljam tako da svaki čovjek i svako dijete treba imati pravo na školovanje i na sva ostala ljudska prava.
Mia Buić, 8. b
Korijeni učenja su gorki, ali su plodovi slatki. Aristotel
Međunarodni dan pismenosti
Pismenost je u užem smislu sposobnost čovjeka da čita i piše. Srećom, živim u društvu u kojem je razina pismenosti visoka, a obrazovanje dostupno svima. No stanje u nerazvijenim zemljama izvan Europe je poprilično drugačije.
Prva me slova naučila pisati mama. Budući da se u našoj obitelji govori više jezika, odmalena učim i mađarsku abecedu. Kada sam došao u prvi razred, znao sam čitati i pisati jednostavne riječi i rečenice. Taj je klimavi temelj učvrstila i usavršila moja učiteljica razredne nastave Ljiljana Brenko.
Za mene pismenost ponajprije znači samostalnost i slobodu. Slobodu istraživanja, čitanja, snalaženja u svijetu. Svatko bi trebao imati bez obzira na spol, rasu, nacionalnu i vjersku pripadnost od rane dobi zakonski osigurano obrazovanje. Što više ljudi opismenimo i obrazujemo, toliko ćemo biti bogatiji kao ljudi, ali ne u novcu, već u stoput vrjednijem – u znanju.
Milan Taljat, 8. b
Pismenost nas vodi znanju, znanje nas čini ljudima
Pisati sam počela učiti u vrtiću, slovo po slovo. Prve riječi i rečenice napisala sam u prvom razredu. Moja me učiteljica Ljiljana naučila ne samo kako pisati i čitati, već me naučila kako zbrajati, oduzimati i još štošta. Na tome ću joj uvijek biti zahvalna.
Za mene je pismenost jako važna – biti pismen znači biti informiran, moći komunicirati s drugim ljudima. Svi bi trebali imati pravo na školovanje jer nema napretka bez obrazovanih ljudi.
Pravo na obrazovanje imaju svi u europskim zemljama, ali problem postoji u Aziji i Africi gdje je velik broj ljudi nepismen. Na žalost, toliko je djece koja žele učiti i znati, a nemaju mogućnosti, toliko je djece s potencijalom da promijene svijet, a bez prilike da taj potencijal ostvare. Koliko god ne voljela školu, učenje i ispitivanja, i dalje sam zahvalna na tome imam priliku obrazovati se koju mnoga djeca nemaju.
Iva Šipić, 8. b
Obrazovanje je potpaljivanje vatre, a ne punjenje posude. Sokrat
Moći reći sve što mi je na duši, moći pročitati svako pa i najskrivenije slovo u knjizi, moći napisati rečenice koje će dovesti ljude do snažnih emocija… to je za mene najvažniji dio pismenosti. Promatram pismenost kao jednu veliku moć.
Kada si pismen, otvorene su ti tolike milijarde putova, ali nažalost nemamo svi takve uvjete, nemamo svi tu privilegiju.
Mnogi se prave da je situacija u svijetu sasvim u redu, no kad čujemo koliki broj ljudi nema gdje sakriti glavu od kiše, koliki su gladni ili žive u ratu, osmijeh s lica splasne u trenu. Ljudi koji žive u razvijenim zemljama ne znaju koliko sreće imaju. Jer razmišljajući da tamo negdje postoje zemlje u kojima su ugrožena temeljna ljudska prava – gdje žene s menstruacijom ne smiju kročiti u kuhinju, gdje djecu sakate da bi ih natjerali da prosjače, gdje je važnije usred požara izvući predsjednikovu sliku, nego spasiti ljudski život. Da, sve je to dio ovog našeg svijeta. Svijeta u kojem bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji.
Naše društvo je u isto vrijeme jako napredno, ali i nazadno. U mnogim zemljama siromašno stanovništvo je nepismeno jer nemaju priliku ni financijskih mogućnosti obrazovati se. I dalje pokušavamo stvoriti moderno društvo, ali oni koji imaju sredstva za to brzo se povuku, postanu manji od sjemenke i tiši od miša.
Pojedinci mijenjaju svijet, ali je beskorisno ako se svi ne usuglasimo i prestanemo slijediti svoje ideale. Krenimo svi u borbu protiv nepismenosti, za bolji i sretniji svijet!
Eleonora Chiara Bakalović, 8. b
