U četvrtak 29. siječnja su učenici naše škole koji pohađaju izvannastavne aktivnosti Građanski odgoj i obrazovanje i Mali humanitarci posjetili korisnike Udruge roditelja s kombiniranim teškoćama u razvoju u Puli. U udruzi su nas dočekala već poznata lica predsjednice Vesne i radnih terapeutkinja Šejle, Helene i Sandre. Kroz zanimljivu radionicu o različitosti i toleranciji slagali smo zajedničko drvo različitosti. Nakon toga naši učenici su zajedno s korisnicima izrađivali privjeske koje su onda poklanjali jedni drugima za trajnu uspomenu i sjećanje. Bilo je ovo jutro puno emocija i pomaganja.
U nastavku možete pročitati neke od dojmova učenica i učenika naše škole:
Vidjela sam ljude s poteškoćama. Osjećala sam sreću u sebi zbog pomaganja njima .
Osjećala sam se malo tužno jer tamo neki imaju jako velike poteškoće. Bilo mi je i lijepo, jer su svi dragi jedni prema drugima i to mi se jako svidjelo. Htjela bih opet ići tamo.
U Udruzi sam vidjela jako dobre ljude koji npr. koriste komunikator za pričanje ili imaju Down sindrom. Meni se tamo svidjelo i upoznala sam i nove prijatelje. Osjećala sam se pomalo kao i oni dok smo skupa radili privjeske. Bilo je super, privjeske smo dijelili jedni drugima, ja sam dobila čak dva privjeska, ali sam onda jedan dala čovjeku koji ima Down sindrom. Jako mi se svidjelo biti kod njih i voljela bih ih barem još jednom vidjeti.
Danas mi je bilo drago što zato što sam vidjela ljude s poteškoćama, vidjela sam kako su sretni kada im netko dođe i kada razmisliš neki ljudi imaju sve i žale se, dok ovi korisnici jedino žele ljubav i sreću.
Bilo mi je lijepo i naučila sam puno o tome kako nije lako biti „drugačiji“ od ostalih. Jako mi je drago što postoji mjesto gdje se svi zajedno druže i uče nove stvari. Svi su tamo bili jako dragi što mi se jako dopalo. Kada smo se slikali, zagrlila me jedna korisnica Tamara. Svi su ljudi bili jako dragi prema nama i vidjelo se da vole provoditi vrijeme s djecom. Da su razdvojeni, bilo bi mi jako žao, ovako mi je bilo baš drago kada ih vidim sve na okupu. Jako sam sretna jer sam upoznala nekoga s poteškoćama.
U Rojcu sam osjetila puno emocija. U sjećanju mi je ostao jedan čovjek, gospodin Ivan koji ima 63. godine. Sjedila sam pored njega i skupa smo izrađivali privjeske. Ja sam mu i poklonila svoj privjesak. Bilo mi je jako lijepo.
Vjeroučiteljica: Marina Šnobl
