Učenici osmih razreda naše škole u sklopu projekta „Posjet osmih razreda Vukovaru“ posjetili su Vukovar 15. i 16. rujna. Cilj projekta je učenje o vrijednostima Domovinskog rata i važnosti Bitke za Vukovar u obrani Republike Hrvatske.
Kroz ova dva dana učenici su u gradu Vukovaru bili smješteni u hostelu Dubrovnik, i posjetili su značajna mjesta u očuvanju sjećanja na događaje Domovinskoga rata. Prvi dan posjeta protekao je u obilasku novootvorenog Muzeja Vučedolske kulture, Gradskog muzeja Vukovara smještenog u dvorcu Eltz, baroknog centra grada i spomen križa hrvatskim braniteljima poginulim za slobodu Hrvatske na ušću Vuke u Dunav, te posjetu Vodotornju.
Sljedeći dan organiziran je obilazak memorijalnih lokaliteta: Spomen – dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen – dom Ovčara, Kukuruzni put – “Put spasa”, mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991.g., Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata i MCDRV – bivša vojarna 204.VU brigade. Posjet Vukovaru završen je Školom mira i tolerancije. Učenici naše Škole osvojili su prvo mjesto, i to već treću godinu za redom! Ponosni smo na njih!
Vjeroučiteljica: Marina Šnobl
U nastavku čitamo snažne dojmove naših učenika nakon ove terenske nastave, neka njihove riječi odjeknu i u našim mislima i srcima.
Grad Vukovar je grad koji svaki čovjek treba posjetiti. Ono što su ovi ljudi preživjeli, mi ne možemo zamisliti. Ovčara, bolnica, Groblje tenkova, hangari mjesta su koja su ljudima donijela mnogo boli. Cijela Hrvatska je ponosna na Vukovar i Vukovarce! Zauvijek ćemo vas pamtiti. V.H.
Branitelji Vukovara zauvijek će biti pamćeni, zaštitili su grad tako da to ostane nama, da svi vidimo kako je nekoć bilo. L.V.
Na prvu grad Vukovar mi se činio kao miran i posve normalan grad, ali kada smo prolazili pored svih tih groblja ugođaj mi se potpuno promjenio. Bilo mi je teško prolazeći pokraj polja bijelih križeva zamišljajući ljude koju su žrtvovali sebe za našu budućnost. Na kukuruznim poljima mogla sam vidjeti cijelu sliku tužnih ljudi koji napuštaju grad u kojemu su proveli cijeli život. Drago mi je da se Vukovar vratio u normalu i da ponovno ima mir. N.O.
Posjetiti bolnicu bilo je najteže za vidjeti, jer sam gledala kako se ti ljudi nadaju da će to sve završiti. Kratki filmovi koje smo gledali su mi bili najbolji jer su nam prikazani stvarni i pravi događaji, pa je ujedno i bilo zanimljivo. Drago mi je da je grad opet obnovljen.
Od lijepoga i sretnoga grada, do bijedi i jada, zgrade su obnovljene no sjećanja uvijek ostaju. Važno je znati što se dogodilo da se nikad ne bi ponovilo. Kao komad ravnog papira, jednom kad se zgužva i rastrga nikad više biti isti neće……..
Grad je zanimljiv i lijep, no kada se sjetiš kako je sve prije bilo i kako je razrušen, osjećaj je sablazan. Ljudi koji su nam govorili o tome, pokušali su nam prenijeti njihove osjećaje i događaje, ali mislim da se ne može dobiti ni sličan dojam o ratu kao što oni imaju.
Vukovar je jako lijep grad, ljudi su ljubazni i druželjubivi. Ono što se u njemu dogodilo ne želim nikome, jer nakon toga nikad više neće biti isti. Mene je najviše potresla bolnica, a pogotovo fotografije male djece i beba koje nisu ništa skrivile.
Drago mi je što sam otišla u Vukovar. Sve što sam vidjela ne se jako dojmilo i učinilo me emotivnom. Ne želim da se nikada više takvo što dogodi.
Za mene je izlet u Vukovar bio najpoučniji izlet u osnovnoj školi. Mislim da vrijedi otići i slušati o našoj povijesti, pogotovo ako su neki članovi naše obitelji sudjelovali u bitci za Vukovar. Jako mi je drago što sam otišla i što sam opširnije čula taj važan dio naše povijesti. Ponovila bih ovu terensku nastavu.
Ovaj će mi izlet ostati u sjećanju. Bio je veoma zanimljiv i poučan. Najviše me se dotaklo predavanje hrvatskoga branitelja – vojnika koji je branio Vukovar tijekom okupacije. Nisam ni mogla zamisliti, kako je bilo teško gledati okupirani grad, civile koji su ranjeni na ulici i kako je teško izgubiti prijatelje i suborce s kojima se još do jučer borio.